Medijske slobode i pluralizam suočavaju se s “egzistencijalnom bitkom” diljem Europske unije, upozorava najnoviji izvještaj Civil Liberties Union for Europe, koji uključuje podatke 43 organizacije za ljudska prava iz 21 države članice. Hrvatska se nalazi među zemljama u kojima je zabilježen značajan pad neovisnosti medija, uz porast političkog utjecaja i netransparentnog vlasništva.
Izvještaj, čiji je sažetak preni GONG, ali i britanski The Guardian, ističe da su koncentracija medijskog vlasništva, politički pritisci na javne medije, nedostatak transparentnosti u strukturi vlasništva nad medijima te zastrašivanje novinara ključni problemi koji ugrožavaju slobodu medija u EU. Posebno se naglašava da mnoge države članice, među kojima se također navodi i Hrvatska, nisu dovoljno pripremljene za provedbu Europskog akta o slobodi medija (EMFA), koji bi trebao stupiti na snagu u kolovozu ove godine.
U izvještaju je posebno itaknuto, a odnosi se na Hrvatsku:
- Državno uplitanje: U 2024. godini vlade su nastavile vršiti utjecaj na medije netransparentnom raspodjelom državnih sredstava za oglašavanje ili favoriziranjem medija naklonjenih vladi (Bugarska, Hrvatska, Grčka, Mađarska, Malta, Slovenija i Španjolska) te miješanjem u javne medijske servise i/ili regulatorna tijela za medije.
- Medijski pluralizam: Medijski pluralizam ugušen je visokom koncentracijom vlasništva nad medijima u Hrvatskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Malti, Nizozemskoj, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. To je pogoršano izazovima transparentnosti vlasništva nad medijima; iako EMFA zahtijeva javno dostupne baze podataka, mnoge države članice ih nisu uspostavile ili ne ispunjavaju zahtjeve.
- Javni medijski servis: Mađarski javni medijski servis ostaje potpuno kontrolirani glasnogovornik vlade, a zakonodavne promjene u Slovačkoj uklonile su sve preostale zaštitne mjere koje osiguravaju neovisnost. U manje problematičnim zemljama poput Hrvatske, Grčke, Malte, Bugarske i Italije, netransparentno financiranje i/ili vladina kontrola nad upravljačkim strukturama stvaraju ranjivosti na politički utjecaj.
Izvješće o slobodi medija govori o relevantnim zakonodavnim i regulatornim radnjama na razini EU-a i nacionalnoj razini tijekom 2024. te prikazuje glavne trendove i razvoje u slobodi medija u 21 državi članici EU-a, a to su: Belgija, Bugarska, Hrvatska, Češka, Estonija, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Malta, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska. Ovo izvješće također iznosi popis preporuka institucijama EU-a za poboljšanje medijskog okruženja u Europi i bolju zaštitu slobode medija i pluralizma diljem Unije.
Zabrinjava što se Hrvatska spominje kao država u kojoj se pojavljuju sve uočene nepravilnosti. Navodimo ih u nastavku:
Sloboda i pluralizam medija
- Koncentracija medijskog vlasništva visoka je u Hrvatskoj, Francuskoj, Mađarskoj, Malti, Nizozemskoj, Sloveniji, Španjolskoj i Švedskoj. U većini slučajeva velike segmente medijskog sektora kontroliraju bogati pojedinci ili obitelji, često preko drugih tvrtki.
- Transparentnost vlasništva medija i dalje se suočava s izazovima u Hrvatskoj, Češkoj, Mađarskoj, Italiji, Malti i Nizozemskoj.
- Korištenje državnih sredstava za oglašavanje i dalje je problematično – često ili zbog nedostatka transparentnosti u njihovoj dodjeli ili jasnog korištenje tih sredstava za potporu samo medijima koji su prijateljski raspoloženi prema vladi – u Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Malti, Sloveniji i Španjolskoj.
- Izazovi neovisnosti ili funkcioniranju sektora javnih medija (PSM) postoje u Bugarskoj, Hrvatskoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Malti, Rumunjskoj, Slovačkoj i Španjolskoj. Pozitivan trend javlja se u Sloveniji, gdje depolitizacija modela upravljanja RTV Slovenije, koju je 2022. uvela sadašnja vlada, sada omogućuje upravljačkom tijelu javne radiotelevizije da funkcionira bez utjecaja.
- U mnogim zemljama postoje neovisna regulatorna tijela za medije, ali uočljive su prijetnje tim tijelima u Bugarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Mađarskoj i Malti.
Sigurnost i zaštita novinara
- U 2024. godini verbalni napadi na novinare zabilježeni su u Hrvatskoj, Češkoj, Grčkoj, Irskoj, Italiji, Malti, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Švedskoj. Ti su se napadi često događali na internetu ili tijekom prosvjeda, a često su dolazili od političara ili njihovih pristaša.
- Činovi fizičkog nasilja, često na prosvjedima i drugim javnim demonstracijama, zabilježeni su prošle godine u Hrvatskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji, Slovačkoj i Sloveniji.
- Strateške tužbe usmjerene protiv javnog djelovanja (SLAPP) ostaju problem u državama članicama diljem EU-a, uključujući Belgiju, Bugarsku, Hrvatsku, Francusku, Njemačku, Grčku, Mađarsku, Italiju, Litvu, Nizozemsku, Slovačku i Sloveniju.
Sloboda izražavanja i pristupa informacijama
- Govor mržnje prema novinarima i dalje je ozbiljan problem u Hrvatskoj, Njemačkoj i Sloveniji, dok je Slovenija poduzela korake za sankcioniranje medija koji i sami rade na širenju govora mržnje i drugih sličnih prijestupa.
Koncentracija vlasništva nad medijima
U Hrvatskoj je Hrvatska gospodarska komora (HGK) odgovorna za praćenje koncentracije medijskog vlasništva i praćenje vlasničkih struktura za tiskane i distribucijske tvrtke; Vijeće za elektroničke medije (VEM) prati elektroničke medije. Ako postoji međumedijska koncentracija, tvrtke moraju prijaviti i Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN). Unatoč ovom zajedničkom i slojevitom pristupu, i dalje postoje ozbiljne prijetnje medijskom pluralizmu. Monitor medijskog pluralizma svrstava medijski pluralizam u zemlji u kategoriju ‘visokog rizika’ zbog nejasnih pravila koja reguliraju koncentraciju elektroničkih medija i postojeće velike koncentracije medijskog vlasništva. Prema posljednjim dostupnim podacima objavljenim u Monitoru (2022.), četiri najveća vlasnika audio-vizualnih medija u zemlji činila su 97% tržišta (s koncentracijom gledanosti od 82%), dok je tržišni udjel četiri najveća vlasnika radijskih medija 69% (s koncentracijom slušanosti od 35%).
Transparentnost vlasništva medija
Još uvijek postoji nedostatak transparentnosti medijskog vlasništva u Hrvatskoj, unatoč višestrukim naporima da se taj problem riješi. Platforma za provjeru činjenica Faktograf identificirala je 11 zasebnih evidencija, uključujući pet baza podataka u Agenciji za elektroničke medije (AEM), tri vrste objava u Narodnim novinama, Registru stvarnih vlasnika te dvije evidencije u HGK.
Unatoč tome, cjelovita slika vlasništva nad medijima ostaje nedostižna zbog skrivenih vlasničkih struktura ili zastarjelih izjava izdavači. Analiza Faktografa pokazala je da su baze podataka o vlasništvu nad medijima koje vodi AEM nepotpune i djelomično u suprotnosti sa smjernicama Vijeća za elektroničke medije (VEM), koje nadzire Agenciju. Ostale evidencije vezane uz vlasništvo medija također su nepotpune ili nedostupne javnosti. U okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026., Ministarstvo kulture i medija i AEM zajedno rade na razviti sustav provjere činjenica i javnu platformu za transparentnost vlasništva nad medijima i financiranja, sa 600.000 eura dodijeljenih stvoriti novu platformu koja prati promjene vlasništva u stvarnom vremenu. U rujnu 2024. ugovoren je razvojni programer za izradu sustava u roku od 12 mjeseci. U listopadu 2024. ministar kulture i medija najavio je da će platforma biti predstavljena do kraja
godine koja bi omogućila uvid u vlasničku strukturu svih medija i njihove izvore financiranja. Potkraj 2024. ova platforma tek je trebala biti predstavljena.
Okvir financiranja, uključujući raspodjelu državnog oglašavanja
Europski zakon o slobodi medija (EMFA) stupa na snagu u kolovozu 2025. Stoga je zabrinjavajuće što mnoge vlade EU-a nastavljaju koristiti državni novac za oglašavanje kao oružje – dajući ga određenim medijima kako bi ih držali poslušnima ili ga uskraćivali kritičkim medijima kao oblik kazne.
Ova potencijalna prijetnja postoji i u Hrvatskoj. Zakon o elektroničkim medijima propisuje da državna tijela i pravne osobe u vlasništvu države moraju izdvojiti 15% godišnjeg proračuna za promidžbu svojih usluga ili aktivnosti putem oglašavanja, no taj proces je i dalje slabo reguliran, a raspodjela sredstava netransparentna i otvara prostor utjecaju na trgovinu. U prosincu 2023. takav slučaj izvijestili su Europska federacija novinara i Hrvatsko novinarsko društvo, gdje je savjetnik bivšeg ministra gospodarstva iskoristio svoj položaj kako bi Mreži TV obećao 90.000 eura sredstava iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za reklamnu kampanju. Savjetnik je navodno tražio da njegov kontakt na Mreži TV osigura dio sredstava za biti preusmjeren na njega, a zatim utjecao na financiranje angažiranja tog medija za emitiranje kampanje.
Unatoč skandalu, od tada nije uveden adekvatan sustav nadzora javnosti nad medijima, temeljen na profesionalnim kriterijima i kriterijima javnog interesa. (“To je radio zato što može, nema regulative“)
Medijski javni servis
U Hrvatskoj je neovisnost javne televizije Hrvatske radiotelevizije (HRT) ponovno dovedena u pitanje nakon ispolitiziranog izbora Programskog vijeća i Nadzornog odbora. (Više). U rujnu 2024., Media Freedom Rapid Response također je upozorio na nedostatak neovisnosti HRT-a, (izvor) a Monitor pluralizma medija ocijenio je srednji rizik (50%) za neovisnost javnih medijskih servisa upravo zbog visokog rizika od politizacije rukovodstva i uredništva (izvor). Neovisnost uređivačke politike na HRT-u dodatno je dovedena u pitanje uoči predsjedničkih izbora koji su održani od prosinca 2024. do siječnja 2025. Nevladina udruga Gong upozorila je Programsko vijeće RT-a da se predsjednički kandidat vladajuće stranke Dragan Primorac jako promiče u programima HRT-a i daje mu prioritet u odnosu na druge kandidate (izvor). Gong je od HRT-a zahtijevao da što prije donese nova pravila o izvješćivanju o kandidatima, a Programsko vijeće HRT-a ohrabrujuće je priznalo da postojanje problema (izvor).
Neovisna tijela za medije i telekomunikacije
Medijski regulator u Hrvatskoj je Agencija za elektroničke medije (AEM). Dosadašnja procedura imenovanja članova Agencije otvorena je političkom utjecaju budući da kandidate bira Vlada i odobrava obična parlamentarna većina (izvor). Prijedlozi Hrvatskog novinarskog društva da se reformira proces su ignorirani, bez ikakvih radnji poduzetih u 2024. Daljnje kritike AEM-a usmjerene su na njegovo usko tumačenje njegovih ovlasti, odbijanje nadležnosti u slučajevima govora mržnje u medijima i ignoriranje brojnih pritužbi u ovom području (izvor).
Povjerenje javnosti u medije
U Hrvatskoj se bilježi pad, gdje je povjerenje javnosti u medije palo za 2% u 2024. (sa 34%, u 2023. godini na 32% u 2024.). Hrvati najviše vjeruju privatnim televizijama s nacionalnom frekvencijom (Nova TV – 65% i RTL – 61%), dok nacionalnoj javnoj televiziji vjeruje 52% građana. Građani općenito više vjeruju televizijskim postajama nego tiskanim i online medijima, a tiskani su mediji najmanje korišteni mediji za informiranje (20%) (izvor).
Napadi na novinare, uključujući uznemiravanje na internetu
U svjetlu superizborne 2024. godine u Hrvatskoj su intenzivirani verbalni napadi i uznemiravanja novinara. Cilj je često bio politički pritisak na novinske kuće. U prvoj polovici 2024. pet od sedam incidenata o kojima je izvijestio Media Freedom Rapid Response počinio je član vlade ili javni dužnosnik (izvor). Hrvatski premijer Andrej Plenković posebno je napadao novinare i medije. Kada su novinari izvještavali o aferama novog glavnog državnog odvjetnika i ministra kulture i medija, Plenković ih je optužio za dijeljenje tajnih podataka i korumpiranost. Napadi na hrvatske novinare postali su i fizički. Novinarka Faktografa i Klimatskog portala Melita Vrsaljko napadnuta je dva puta u jednom danu u srpnju 2024. dok je radila u selu Nadin. Stariji muškarac napao ju je na javnom posjedu kada je prolazila pokraj divljeg odlagališta u nastajanju. Kasnije istog dana u vlastitom domu u Nadinu napala ju je kći prvog napadača. Nakon što je otvorila vrata, žena je počela udarati Vrsaljka i pokušala joj uzeti mobitel. Napadači su sestra i otac moćnog lokalnog političara Dario Vrsaljka.
Državni nadzor i tužbe za uvredu
U Hrvatskoj je registracija slučajeva kao Strateških tužbi usmjerenih protiv javnog djelovanja (SLAPP) izazovna jer još uvijek nisu definirani zakonom. Uoči parlamentarnih izbora Hrvatsko novinarsko društvo zatražilo je od nove Vlade da što prije uvede mehanizam za odbacivanje SLAPP-ova. Također su pozvali na jasnu definiciju Strateških tužbi usmjerenih protiv javnog djelovanja (SLAPP). Godišnje istraživanje CJA-a i Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo pokazalo je da su u svibnju 2024. najmanje 752 tužbe protiv novinara i medijskih kuća bile u tijeku.
Govor mržnje
Govor mržnje i dalje je problem u Hrvatskoj, dijelom i zato što Vijeće za elektroničke medije, nacionalni medijski regulator, i dalje usko tumači svoje ovlasti i slučajeve govora mržnje u medijima ne smatra svojom nadležnošću. Ovo jasno odbijanje da regulira to pitanje znači da mnogi slučajevi govora mržnje ostaju neistraženi, a najčešće i neprijavljeni.
U prilogu je cjelovito Izviješće.
