Nitko nije ni očekivao završetak “privremenosti”, ali ostaju otvorena pitanja:
1. Privremeno koje više nije privremeno
Kad nešto traje toliko dugo, mještani s pravom doživljavaju da je riječ o de facto trajnom stanju bez iskrene rasprave i želje za mogućim poboljšanjem. Termin “privremeno” postaje način kako da se izbjegnu zakonska rješenje i ishodovanje dozvola i suglasnosti potrebnih za trajnu promjenu regulacije prometa.
2. Nejasan rok i odgovornost
U obrazloženju se poziva na “dobavu tehničke opreme” i “ispitivanje najpovoljnijeg signalnog plana” – ali nema jasnog roka za završetak tih aktivnosti niti plana B ako se pokaže da rješenje ne valja.
Mještani ne znaju tko konkretno odgovara za kašnjenje (Općina, Hrvatske ceste, izvođač, dobavljač opreme) ni što se događa ako novi semafori opet ne riješe gužve, a neće jer bez mreže lokalnih cesta u Podstrani nema smanjenja gužvi.
3. Nedostatak konkretnih podataka
Navodi se da se “prikupljaju vrijedni podaci” i da će oni biti temelj buduće prometne studije.
Nigdje se ne kaže:
- koje se točno podatke prikuplja (brojanje vozila, vrijeme čekanja, broj nesreća),
- hoće li ti podaci biti javnosti dostupni,
- tko ih analizira i prema kojim kriterijima odlučuje hoće li rješenje postati trajno, sezonsko ili “privremeno” do vječnosti
Bez ovih informacija, pozivanje na “stručnjake” i “studije” zvuči više kao alibi nego kao transparentan proces.
4. Utjecaj na stanovnike lokalnih ulica
Za stanovnike Podčeline, Bartola Kašića i Poljičkih knezova ovo nije apstraktna “regulacija tokova” nego svakodnevni obilazak, dulje vožnje i preusmjeravanje prometa.
Odluka ne sadrži:
- analizu koliko je tranzitnog prometa doista smanjeno,
- koliko se povećalo opterećenje na ostale ulice,
- postoje li planirane kompenzacijske mjere (npr. uređenje nogostupa, smirivanje prometa, dodatna parkirališta).
5. Komunikacija prema mještanima
Ton obavijesti je birokratski: pun klasifikacijskih oznaka, tehničkih izraza i navoda elaborata, a malo konkretnog jezika koji odgovara na pitanja ljudi:
- “Hoće li se ujutro i dalje stvarati kolone?”
- “Koliko će djeca imati sigurniji put do škole?”
- “Kad realno možemo očekivati da radovi i ‘probni rad’ završe?”
Umjesto toga, na kraju stoji općenito “molimo za strpljenje i razumijevanje”, što je već godinama uobičajena fraza…
