Skoro 500 komentara na novi Pravilnik o pedagoškim mjerama: roditeljske ispričnice i izostanci uz zabranu korištenja mobitela u središtu rasprave.
Javno savjetovanje o izmjenama Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih vodilo od 8. siječnja do 7. veljače 2026., privuklo je iznimnu pažnju javnosti. Na e‑Savjetovanju je pristiglo, kako piše srednja.hr, gotovo 500 komentara roditelja, učitelja, ravnatelja, sindikata, udruga, jedinica lokalne samouprave i državnih institucija, a većina se usmjerila na ograničavanje roditeljskih ispričnica i nova pravila oko izostanaka učenika.
O čemu se zapravo savjetovalo
Ministarstvo je na e‑Savjetovanje uputilo Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. Ključne novosti odnose se na:
- jasnije definiranje neprihvatljivih, teških i osobito teških ponašanja učenika
- stroža pravila oko korištenja mobitela u osnovnim školama
- ograničavanje roditeljskog opravdavanja izostanaka
- obvezu intenzivnije suradnje škola sa sustavom socijalne skrbi.
U osnovnim školama upotreba mobitela zabranjuje se tijekom cijelog boravka učenika u školi, osim kad je uređaj potreban za nastavu, dok je u srednjim školama zabranjena upotreba za vrijeme nastave, a škole same mogu odlukom regulirati korištenje za vrijeme odmora. Paralelno se u Pravilnik unose odredbe prema kojima izostanak zbog prosvjeda ili iskazivanja nezadovoljstva više ne može biti opravdan, a škole su obvezne obavijestiti Hrvatski zavod za socijalni rad kada roditelji djeci priječe odlazak u školu.
Tko je komentirao: od roditelja do pravobraniteljice za djecu
Prema dostupnim podacima, u savjetovanju je sudjelovao širok raspon dionika: roditelji i pojedini građani, učitelji i ravnatelji, strukovni sindikati, udruge, županije i gradovi te Ured pravobraniteljice za djecu. Time je ovo savjetovanje postalo jedna od vidljivijih rasprava o školskim pravilima posljednjih godina.
Velik dio komentara dolazi upravo od onih koji se svakodnevno susreću s problemom masovnih izostanaka – ravnatelja i nastavnika – ali i od roditelja koji upozoravaju na rizik od dodatnog pritiska na obitelji u osjetljivim situacijama.
Ograničavanje roditeljskih ispričnica: široka podrška, ali uz različite modele
Najveći broj komentara usmjerio se na pitanje treba li, i kako, ograničiti mogućnost da roditelji sami opravdavaju izostanke svoje djece. Danas roditelji mogu više puta godišnje, bez gornje granice, opravdati do tri uzastopna dana izostanka, što je otvorilo prostor za masovne zloupotrebe – u nekim slučajevima i do stotina sati godišnje bez liječničke ispričnice.
Velika većina komentatora slaže se da takvu praksu treba ograničiti. U komentarima se predlažu različiti modeli:
- ograničenje na najviše dva puta po tri dana u jednom polugodištu
- ukupni godišnji limit (primjerice maksimalno 12 dana godišnje)
- kombinacija ograničenja i uvjetovanja dodatnim provjerama ili razgovorima u školi.
Zajednička nit je uvjerenje da dosadašnje „beskonačne“ roditeljske ispričnice potiču izostajanje s nastave, ruše odgojno‑obrazovnu ulogu škole i šalju djeci poruku da je škola opcija, a ne obveza. Istodobno, dio roditelja i stručnjaka upozorava da se mora jasno definirati prostor za izostanke zbog bolesti, psihičkih poteškoća ili kriznih situacija u obitelji, kako oni ne bi bili dodatno stigmatizirani.
Zabrana mobitela: podrška cilju, bojazan oko provedbe i posljedica
Drugi veliki blok komentara bavi se zabranom korištenja mobitela u osnovnim školama. Brojna prethodna istraživanja i preporuke lokalnih vlasti – primjerice Grada Zagreba – već su ukazivala na negativne učinke prekomjernog korištenja mobitela na koncentraciju, san, mentalno zdravlje i međuljudske odnose djece.
Značajan broj komentatora podržava usmjeravanje prema „školama bez mobitela“ i smatra da će takva zabrana smanjiti ometanje nastave i vršnjačko nasilje na internetu. S druge strane, dio roditelja i nastavnika upozorava:
- na praktične probleme (komunikacija u hitnim situacijama, logistika prikupljanja i pohrane uređaja)
- na mogućnost da se djeca dodatno okreću drugim ekranima (među ostalim i školskim tabletima)
- na potrebu jasnog razlikovanja edukativne od zabavne uporabe uređaja.
U komentarima se često ističe da sama zabrana nije dovoljna bez paralelnog ulaganja u kvalitetne izvannastavne aktivnosti i sadržaje koji djeci nude „zamjenu“ za boravak na mobitelu – od sporta do kulturnih i STEM programa.
Suradnja sa socijalnim službama: podrška cilju, strah od stigmatizacije
Predložene odredbe prema kojima je škola dužna obavijestiti nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad ako procijeni da roditelji priječe djetetu odlazak u školu ili kada se izriču teže pedagoške mjere, predstavljaju treći važan fokus komentara.
Većina komentara podržava ideju jačanja veze između škola i socijalnih službi, osobito u situacijama kada roditelji svjesno koriste djecu kao „sredstvo pritiska“ – primjerice, uskraćivanjem odlaska u školu zbog prosvjeda ili neslaganja s odlukama škole. No, dio stručnjaka, udruga i roditelja upozorava na:
- opasnost od prebrzog „prepisivanja“ odgovornosti službama socijalne skrbi
- rizik stigmatizacije obitelji koje se već nalaze u teškoćama
- potrebu da se jasno razluče situacije zloupotrebe od situacija objektivne nemoći (bolest, siromaštvo, nasilje u obitelji).
U komentarima se traži da se preciznije normiraju kriteriji kada škola mora obavijestiti socijalnu službu, kako posljedice ne bi ovisile o subjektivnoj procjeni pojedinog ravnatelja ili razrednika.
Pravobraniteljica za djecu: restitucija prije represije, dvojbe oko mjere preseljenja
Ured pravobraniteljice za djecu iskoristio je savjetovanje za ponavljanje i produbljivanje dosadašnjih primjedbi na pedagoške mjere. U svojim komentarima naglašavaju:
- da Pravilnik treba jasnije predvidjeti restituciju (naknadu štete, ispravljanje učinjene pogreške) kao prvi odgovor na neprihvatljivo ponašanje
- da fokus pedagoških mjera mora biti na učenju odgovornosti i razvoju novih vještina, a ne prvenstveno na kažnjavanju.
Posebno se propituje svrhovitost mjere „preseljenja u drugu školu“. Pravobraniteljica upozorava da takva mjera nosi značajne rizike za dijete: osjećaj odbačenosti, dodatni stres prilagodbe novoj sredini te potencijalnu stigmatizaciju, dok je korist za dijete često upitna, a korist za školu – „rješavanje teškog učenika“ – očita.
Glas sindikata i škola: kontinuitet mjera i bolja razrada kriterija
Sindikalne organizacije i ravnatelji u svojim komentarima uglavnom podržavaju nastojanja da se uvede više reda u izostanke i ponašanje učenika, ali traže preciznije normiranje procesa. Među prijedlozima ističu se:
- mogućnost da se pedagoške mjere, osobito one izrečene zbog teških povreda ponašanja (npr. incidenti na ekskurzijama krajem godine), mogu „prenijeti“ u sljedeću školsku godinu, kako bi ostvarile svoju svrhu
- jasniji opis razlika između lakših, težih, teških i osobito teških neprihvatljivih ponašanja, radi ujednačene prakse u školama
- jačanje dokumentiranja (bilješke, zapisnici, mišljenja stručnjaka) kako bi odluke o mjerama bile transparentne i pravno održive.
Dio nastavnika i ravnatelja traži i da se precizira uloga školskih stručnih suradnika (pedagoga, psihologa, socijalnih pedagoga) u svakom koraku postupka, kako bi se izbjegla prevelika ovisnost o samovolji pojedinaca.
Pitanja zakonitosti i ustavnosti: „preopćenite odredbe“ i prostor za zloupotrebe
Manji, ali glasni dio komentara, dolazi od pojedinaca koji smatraju da su predložene izmjene „protuustavne i protuzakonite“. Njihova glavna primjedba je da su odredbe preopćenite, ostavljaju previše prostora za različita tumačenja i potencijalno arbitrarno i neujednačeno postupanje škola.
Ti komentatori upozoravaju da se pod krinkom borbe protiv izostanaka i neprihvatljivog ponašanja može narušiti pravo djece i roditelja na slobodno izražavanje mišljenja i prosvjedovanje, osobito u situacijama kada se izostanci automatski tretiraju kao neprihvatljivo ponašanje bez uvažavanja šireg konteksta.
Što dalje? Čeka se službeno izvješće Ministarstva
Savjetovanje je formalno završilo 7. veljače 2026. godine. Prema dostupnim informacijama, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih treba do kraja veljače objaviti službeno Izvješće o provedenom savjetovanju, u kojem će biti vidljivo koji su prijedlozi prihvaćeni, djelomično prihvaćeni ili odbijeni te s kojim obrazloženjima.
Dok to izvješće ne bude objavljeno, neizvjesno je hoće li ključni prijedlozi – osobito oni o ograničavanju roditeljskih ispričnica, preciziranju suradnje sa socijalnim službama i mogućnostima restitucije prije represivnih mjera – završiti u konačnom tekstu Pravilnika ili će Ministarstvo ostati pri svom izvornom prijedlogu.
Jasno je tek da je e‑Savjetovanje otvorilo dugo potiskivanu raspravu: gdje je granica između nužne dosljednosti škole, zaštite prava djeteta i odgovornosti roditelja. Gotovo 500 javno dostupnih komentara pokazuje da interes za tu temu nadilazi uobičajeni krug stručnjaka i prelazi u širu društvenu raspravu o tome kakvu školu želimo – strožu i hijerarhijsku ili pravednu i poticajnu, i može li ona uopće biti oboje u isto vrijeme.
