Analiza pokazuje da je nedostatak radne snage u Hrvatskoj stratificiran s jasnom hijerarhijom sektora prema ozbiljnosti problema. Donosimo detaljan pregled:
Tri kritična sektora
Zdravstvo i socijalna skrb vodeće je na popisu nedostatka s 37.080 traženih radnika – što predstavlja 16% ukupnog manjka radne snage u Hrvatskoj. Posebno su kritične medicinske sestre (11.574 nedostaje), specijalisti liječnici i medicinski tehničari. Problem je strukturan, ne privremeno – pandemija COVID-19 ubrzala je otkaze a mali broj mladih ulazi u profesiju zbog dugotrajnog obrazovanja i niske atraktivnosti, čak i sa rastućim plaćama.
Obrazovanje je na drugom mjestu sa 32.772 traženih radnika, od čega 75% pada na predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje. Kronični nedostatak STEM nastavnika (matematika, fizika, kemija, biologija) posebno je kritičan jer je broj učenika u osnovnim školama pao za 7,79% u zadnjih deset godina, što pokazuje neusklađenost između ponude i potražnje. Dodatno, logopedi i edukacijski rehabilitatatori su stalno deficitarni.
Građevinarstvo je treća kritična grana s 19.982 traženih radnika. Nedostatak je tri puta veći nego prije deset godina jer velike infrastrukturne investicije i zelena tranzicija povećavaju potražnju za kvalificiranim zavarivačima, vodoinstalatery i elektrikarcima, dok mladi izbjegavaju fizički rad.
Ostali sektori s velikim nedostatkom
Ugostiteljstvo i turizam traže 21.058 radnika, posebno kuhare (gdje je interes vrlo visok) i konobare (8.324 ih nedostaje). Iako je plaća relativno pozitiva u ljetnom razdoblju, neredovitost rada i otkaze tijekom zime čine sektor neprivlačnim.
Prerađivačka industrija nedostaje 29.151 radnika, većinom u proizvodnji hrane i metalnih proizvoda, s deficitom bravara, tokara i strojobravara. Razlog je što je proizvodnja loše plaćena i fizički zahtjevna.
Trgovina traži 24.087 radnika, s prodavačima kao najtraženijim zanimanjem (15.314). Iako se čini kao sektor bez manjka, zapravo je problem što je ponuda ljudske snage nizak standard – sektor je preplavljen stranim radnicima i umirovljenicima jer su plaće izuzetno niske.
Deficitarna zanimanja po strukturi
| Kategorija | Zanimanja | Kritičnost |
|---|---|---|
| STEM obrazovanje | Nastavnici matematike, fizike, kemije, biologije | Vrlo visoka |
| Zdravstvo | Medicinske sestre, specijalisti liječnici, tehničari | Vrlo visoka |
| Obrtnička zanimanja | Zidari, fasaderi, vodoinstalateri, elektroinstalateri | Visoka |
| Proizvodnja/obrada | Bravari, tokari, zavarivači, strojobravari | Visoka |
| Ugostiteljstvo | Kuhari, konobari, šefovi kuhinja | Srednja |
| Prijevoz | Vozači autobusa, teških kamiona | Srednja |
| Specijalizirani | Logopedi, farmaceuti, edukacijski rehabilitatatori | Srednja |
Ključne karakteristike deficitarnih sektora
Analiza Europskog nadzornog tijela za rad (ELA) iz 2024. pokazuje da deficitarna zanimanja dijele nekoliko zajedničkih karakteristika:
- Starija radna snaga: 43% vozača kamiona i liječnika specijalista ima 50+ godina, što znači da će umirovljenja dodatno pogoršati manjak
- Neprivlačni uvjeti rada: fizička opterećenja, dugi radni sati, niska društvena valorizacija
- Niski udio mladih: manje od 30% zaposlenih u većini deficitarnih zanimanja su mladi, što signalizira da nove generacije nisu zainteresirane
- Demografska kriza: Hrvatska je u zadnjem desetljeću izgubila gotovo 400.000 stanovnika, što otežava pronalaženje bilo kakvog kadra
Zaključak
Tri najkritičnija sektora su zdravstvo (37.080 nedostaje), obrazovanje (32.772 nedostaje) i građevinarstvo (19.982 nedostaje). Zajedno čine gotovo 50% ukupnog manjka radne snage u Hrvatskoj. Bez stranih radnika, ekonomski bi se blokade dogodile u zdravstvu, proizvodnji i turizmu. Svjetska banka istaknula je da nedostatak kvalificiranih radnika ozbiljno otežava privatne investicije i zelenu tranziciju.
A što je s političarima?
Uočljiva je sistematska asimetrija u tržištu rada u kojoj se politički sektor potpuno izbjegava.
Zašto nema nedostatka političara:
- Ponuda premašuje potražnju – Političkih kandidata ima u izobilju. Svake izbore se pojavi stotine entuzijasta koji se bave politikom, često bez da za to trebaju nikakvu kvalifikaciju, licencu ili obrazovanje poput profesora ili vozača. Nema sistema licenciranja ili minimalnih kvalifikacija za ulazak u profesiju kao u ostalim sektorima.
- Atraktivnost pozicije – Politička mjesta donose moć, status, privilegije (imunost, penzije, pristup resursima) čak i ako ste nekompetentniji od učitelja ili vozača autobusa. Za razliku od učitelja koji se trebaju školovati godinama ili vozača koji trebaju vozačku dozvolu, bilo tko se može kandidirati za Sabor ili lokalnu poziciju.
- Paradoks društvenog statusa – Zanimljivo je da prema anketama, većina hrvatskih građana negativno doživljava svoje političare i smatra da je korupcija glavni problem zemlje. Ipak, te iste pozicije ostaju izuzetno konkurentne jer donose moć i financijske dobitke neovisno o vještinama ili rezultatima.
- Nema odgovornosti – Dok većina zanimanja ima jasne kriterije za otpuštanje radnika, naročito u realnom sektoru. Politička moć je praktički neizostavna čak i sa lošim rezultatima – granica za povjerenje je relativno niska.
Može se reći da je politika zapravo “sektor najjednostavniji za ulazak, a najteži za izlazak”, što ga čini privlačnim upravo onima koji nemaju specijalizirane vještine, što objašnjava zašto su političke pozicije popunjene dok su svi drugi sektori u krizi.
Teško je zamisliti ali i najnerazvijenije općine u Hrvatskoj imaju svoje načelnike, pa i zamjenike načelnika, koji zamislite nisu ni iz Nepala ni iz Indije. Postoje tako općine u kojima nema ništa: ni tvornica ni pogona, ni trgovine, ni pošte. Ambulanta radi jednom u 15 dana, kad iz većeg grada dolazi liječnik. Nema pekarnice, nema mesnice. Samo je jedna krčma.
Ali, da! Postoje političari koji žele upravljati i vladati tim – ničim.
Koji su sektori bez nedostatka radne snage u Hrvatskoj
Na temelju dostupnih podataka, postoji zanimljiv kontrast između sektora gdje nedostaje radne snage i onih gdje problema s pronalaženjem radnika nema. Evo detaljne analize po sektorima.
Javni sektor: Paradoks većeg broja djelatnika sa manje stanovništva
Najjednostavnije rečeno – javni sektor ima viška radne snage. Iako je Hrvatska u posljednjih deset godina izgubila 280.000 stanovnika, broj zaposlenih u javnom sektoru je kontinuirano rastao. U školskom sustavu krajem ožujka 2025. bilo je zaposleno blizu 71.000 osoba, što je 12.000 više nego 2015. godine, iako je broj učenika opao. Slično je u zdravstvu: 2015. godine zaposleno je oko 53.600 osoba, a 2025. godine oko 73.600 – povećanje od 20.000 radnika.
Osnovna logika je da javni sektor nije osjetljiv na tržišne signale. Povećane plaće u zdravstvu i školstvu privlače nove kandidate neovisno o stvarnoj potražnji za uslugama. Taj sektor zapošljava ukupno oko 245.300 ljudi (ožujak 2025.), s lagano rastućim trendom od 7.000 godišnje.
Paradok je to veći što su zdravstvo i školstvo sektori istaknuti kao kritični po nedostatku stručne radne snage. Ovdje ih sada spominjemo kao sektore u kojima se pojavljuje višak!? Logični se postavlja pitanje tko nas to liječi i obrazuje?
Maloprodaja: Viške ljudstva uz niske plaće
Trgovina na malo je vodeća djelatnost po broju zaposlenih sa 228.855 radnika (studeni 2025.), s minimalnim godišnjim rastom od 0,2%. U samo dvadeset najvećih maloprodajnih lanaca radi 41.261 zaposlenik. Razlog što tu nema manjka radne snage nije što ima dovoljno motiviranih kandidata, već jer su plaće izuzetno niske.
Prema analizi Instituta za ekonomiju Zagreb (EIZG) iz 2025., maloprodaja je suočena s “izazovima u pronalaženju adekvatne radne snage”, ali sektor rješava problem zapošljavanjem stranaca i povećanjem broja umirovljenika koji rade na pola radnog vremena. U biti – postoji „višak” u smislu da se pozicije mogu popuniti, ali gotovo isključivo s nekvalitetnim ili nisko plaćenim radnicima.
Prerađivačka industrija: Drugi po veličini sektor s malom fluktuacijom
Iako je druga po broju zaposlenih (226.896 krajem studenoga 2025.), prerađivačka industrija ima godišnji pad od 4,1% zaposlenih – minimalan u odnosu na druge sektore. Nema specifičnog “nedostatka radne snage” jer sektor nije atraktivan za nove radnike, što razlike čini drugačijom od građevinarstva ili zdravstva gdje su plaće veće.
Poljoprivreda: Višak “rada” ali bez stvarne potražnje za zaposlenicima
Poljoprivreda je poseban slučaj. Iako ima samo 25.126 zaposlenih (studeni 2025.), nije zato što radnika nedostaje, već jer je većina rada – čak 91,3% – neplaćeni obiteljski rad. Gospodarstva vodi većinom starija populacija (prosječna dob nositelja preko 65 godina), što znači da praktički nema konkurencije za vanjske radnike jer se poslovi obavljaju unutar obitelji ili se sektoru jednostavno nisu prioritet.
Informacije i komunikacije: Indiferentnost na razini sektora
Sektor informacija i komunikacija bilježi smanjenje od 1,5% godišnje, što ukazuje na stabilnost bez većih fluktuacija. Iako IT sektor naoko izgleda deficitaran (nedostaju specijalisti za razvoj softvera), makro podaci pokazuju da nema značajne potražnje jer je mnogo poslova outsource ili obavljeno kroz druge industrije.
Analitička perspektiva: Zašto nema manjka u tim sektorima?
Ključna razlika između sektora s nedostatkom radne snage i onih bez:
| Karakteristika | Sektori BEZ manjka | Sektori S manjkom |
|---|---|---|
| Plaće | Niske (maloprodaja) ili sigurne (javni sektor) | Veće ili konkurentske (građevina, zdravstvo) |
| Demografija | Ne uključuju mlade (poljoprivreda) | Traže mlade (sve ostalo) |
| Zapošljavanje | Automatsko (javni sektor) | Tržišno uvjetovano |
| Primjer | Javna uprava: +100.000 u 20 godina | Nastavnici: nedostaje svaki peti |
Osnovni zaključak je da nedostatak radne snage nije slučajan – on nastaje u sektorima gdje su plaće i uvjeti rada konkurentski i gdje se primjenjuju tržišni principi. Gdje nema manjka (javni sektor, maloprodaja, poljoprivreda), to je ili zato što je zapošljavanje sigrno bez obzira na produktivnost, plaće su toliko niske da se razlike ne osjete, ili rad nije nominalno zapošljavanje (obiteljski rad).
